Novi trikovi za kupovinu kuća u Hrvatskoj
Sve češće: u gruntovnici službeno ostaje stari vlasnik dok strani kupac za sebe i nasljednike uknjižuje pravo na doživotno stanovanje
 Zakon je jasan: stranci (i to oni s čijim državama Hrvatska ima ugovor o reciprocitetu) mogu kupiti nekretninu u Hrvatskoj samo uz dozvolu Ministarstva vanjskih poslova.
Iako je takvu dozvolu od 1995. do kraja 2004. dobilo 3553 stranih državljana, spekulira se da je u strane ruke već otišlo između 30.000 i 40.000 nekretnina, mahom onih atraktivnijih.
Da bi zaobišli dugotrajnu administraciju, bez obzira na to ima li Hrvatska s njihovom zemljom potpisan ugovor o reciprocitetu, stranci u Hrvatskoj otvaraju tvrtke pa na njihovo ime kupuju nekretnine i tako rješavaju svoj problem.
 Međutim, pokuša li se dobiti broj stranih fizičkih osoba koje su to učinile - eto problema. Takva evidencija ne postoji. Ni na trgovačkim sudovima ni u Gospodarskoj komori... Jedini službeni podatak do kojeg se može doći, a koji samo donekle pomaže, onaj je o izravnim ulaganjima. Tako prema bazi podataka izravnih ulaganja Direkcije za statistiku Hrvatske narodne banke, sa stanjem na dan 30. siječnja ove godine, broj domaćih trgovačkih društava s inozemnim udjelom u vlasništvu iznosi 2297.
Naravno, za pretpostaviti je da postoji i dio tvrtki koje to nisu učinile i koje su u deviznom prekršaju. No u HNB-u smatraju da njihov broj nije prevelik. Kako bilo, sasvim je sigurno da je u spomenutu brojku uključen samo dio onih koji su otvorili tvrtku zato da bi otkupili nekretninu. Otkud onda takav nesrazmjer u brojkama?
U agencijama za prodaju nekretnina tvrde: ako stranac želi kupiti nekretninu, bez obzira otkud dolazio, jedina prepreka može biti novac. S pravne strane, problema nema.
 Tako stranac i ne mora otvoriti tvrtku u Hrvatskoj da bi kupio nekretninu. Dovoljno mu je sklopiti nekoliko ugovora sa starim vlasnikom, odnosno prodavateljem. Na taj način u vlasničkom listu ostaje stari vlasnik, ali se u teretnom dijelu 89 vlasničkog lista novi vlasnici uknjižuju kao takozvani doživotni produživatelji. Dakle, oni se uknjižuju na pravo doživotnog stanovanja za sebe i nasljednike s pravom produživanja.
Da bi se pak osigurali od mogućnosti da stari vlasnik (u gruntovnici on i dalje ostaje vlasnik) ponovo proda nekretninu, uknjižuje se pravo zaloga u vrijednosti nekretnine. Dakle, akod bi stari vlasnik želio ponovo prodati nekretninu, morao bi isplatiti stranca i to najčešće u vrijednosti nekretnine. Stranci se pri kupnji nekretnina najčešće odlučuju za ovaj >princip<.
 U agencijama kažu da je on puno jednostavniji od otvaranja tvrtki, jer ona mora poslovati, a to sa sobom povlači i određene troškove.
S druge strane, prednost otvaranja tvrtke je čistije vlasništvo za stranca.
Stranci koji otvaraju tvrtke na ovaj način najprije otvore tvrtku u Hrvatskoj, a onda u bilo kojoj banci otvore devizni transakcijski račun na koji prebace novac iz svoje matične zemlje. Da bi taj novac legalno ušao u novootvorene tvrtke koriste se principom pozajmice. Dakle oni sami svojoj tvrtki >posude< novac kojim se potom kupuje nekretnina.
I jedan i drugi način potpuno su legalni. Agencije i strani kupci koriste samo rupe u zakonima. I sve to, najkasnije do 1. veljače 2009. godine. Naime, prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska će tada dopustiti svim državljanima EU-a, preciznije fizičkim osobama iz tih zemalja, da kupuju nekretnine pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. Onda će se, za očekivati je, sadašnji strani vlasnici na svoje nekretnine uknjižiti javno.
Silvana Oruč Ivoš
Izvor: www.vjesnik.hr
03.02.2006.
|
Dodaj
u favorites
